Svaki građanin Europske unije može pokrenuti Europsku građansku inicijativu o pitanju koje spada u nadležnosti Europske komisije. Inicijativa obično ima za cilj potaknuti Europsku komisiju na djelovanje u određenom slučaju na predloženi način. Inicijativu treba podnijeti najmanje 7 građana iz različitih država članica EU. Nakon podnošenja prijedloga, Komisija ima dva mjeseca da navede je li inicijativa dopuštena. Kada Komisija odluči da je inicijativa dopuštena, inicijatori imaju jednu godinu da prikupe milijun potpisa. Ti potpisi moraju potjecati od građana svih država članica EU-a, s pragovima specifičnim za svaku zemlju koji su proporcionalni dotičnoj populaciji. Ako se dostigne prag svake zemlje, Europska komisija treba razmotriti prijedlog. Oni će odlučiti hoće li poduzeti mjere u vezi s pitanjima koja su postavili građani, na primjer, predlaganjem zakona. Njihov prijedlog će potom razmotriti Parlament i Vijeće u redovnom zakonodavnom postupku. Prijedlog postaje zakon samo ako ga oba prihvate.

Tradicionalni GMO su živi organizmi čiji je genetski materijal umjetno modificiran na način koji se nije mogao dogoditi prirodnim uzgojem s istom ili sličnom vrstom. Ti GMO-i mogu sadržavati genetski materijal iz organizama s kojim nisu mogli prirodno zamijeniti ovaj materijal i tada se nazivaju transgenima. Uzgoj i marketing takvih GMO-a strogo je reguliran u EU kako bi se osigurala vlastita i okolišna sigurnost.

Ove tehnike su konvencionalne tehnike selekcija biljaka u kojima se sjemenke tretiraju kemikalijama ili zračenjem da bi se razvile nove osobine. Ovi se pristupi oslanjaju na generiranje slučajnih mutacija u čitavom genomu biljaka. Biljke sa željenim karakteristikama se zatim odabiru za daljnju kultivaciju - sve u svemu, težak proces. Sorte biljaka dobivene mutagenezom - konvencionalnim ili novim metodama - ne sadrže genetski materijal stranih vrsta. Stoga su konvencionalne tehnike mutageneze izuzete od strogih propisa iz Direktive EU-a o GMO-ima, a njihovi se proizvodi desetljećima sigurno uzgajaju i konzumiraju.

NPBT-ovi su metode razvijene u proteklom desetljeću koje se koriste za selekciju novih biljnih vrsta pažljivom promjenom genetskog materijala sjemena ili biljnih celija umjesto oslanjanja na slučajne mutacije. Oponašajući prirodne mutacije, NPBT se može koristiti za olakšavanje uzgoja usjeva koji su otporni na sušu i štetnike, imaju veći prinos, bolju kvalitetu i tako doprinose sigurnosti hrane i održivom razvoju poljoprivrede. Nažalost, postojeći pravni okvir u EU zahtijeva jednako postupanje s umjetno proizvedenim GMO-ima i biljkama koje su s NPBT-om izmijenjene na način koji oponaša prirodu, ali pažljivo usmjeren. To također ograničava uporabu biljaka dobivenih s NPBT-ima, koje su se mogle pojaviti prirodno.